< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
14.08.2007., utorak
|
Koliko minuta reklama moramo gledati na TV-u po jednom satu gledanja? Koliko stranica reklama dobijemo u već plaćenim novinama? Previše, puno previše… Imam prijedlog; Predlažem da reklamiranje bude strogo ograničeno na oglasnike, i to od države autorizirane oglasnike sa jasnom i jedinom namjenom: oglašavanje proizvoda i usluga po određenim pravilima: pretežno pukim nabrajanjem činjenica i specifikacija, tj. bez prikrivenog reklamiranja i tobože edukativnih tekstova. Televiziju, novine, časopise, internet… pustite da se financiraju direktno od gledatelja/čitatelja, preko pretplate ili direktne prodaje. Kombiniranje reklama s osnovnim sadržajem na televiziji i novinama je postalo apsurdno, ako se uzme u obzir na što današnje reklame liče. Pune laži, pretjerivanja i podsvjesnih igrica. Reklame igraju na kartu naših želja i nagona, navodeći nas da moramo imati više, bolje i jače. Igraju na kartu naše želje da postanemo «sretni» kao manekeni i manekenke koje predstavljaju određeni proizvod. Uglavnom se pribjegava lažima, pretjerivanju, seksualnim aluzijama i bajkovitim pričama. Nitko pametan mi nemože tvrdit da se tu radi o golom predstavljanju novog proizvoda, jer moderna reklama je cijela bajke uz neki proizvod, u kojoj reklamirani proizvod igra tek sporednu ulogu. Reklamiranje je postale pričanje priče. A ja bih htio da stvari budu na svojem mjestu. Televizijski program pustite da bude televizijski program. A oglašavanje i reklamiranje prepustite oglasnicima. Pa onaj koga zanimaju novi proizvodi – neka kupuje oglasnike, a nas ostale pustite da gledamo tv program u miru. Npr. ako mi se prohtje da nađem novi šampon za pranje kose, novo pivo, ili ako mi se prohtje kupit novi automobil tada ću pratit oglasnik pod sekcijama «higijena», «alkoholna pića » i «automobili». U oglasniku se jednako dobro mogu pronaći informacije o novom proizvodu kad, i ako mi zatreba. Uvjeren sam da građanima rijetko, poprilično rijetko zatreba novi proizvod, i baš zato su morale biti izmišljene reklame kakve danas poznajemo – da bi nas navele na kupnju onoga što ne trebamo. Znam, šanse da ovaj prijedlog prođe na izglasavanju u Hrvatskom Saboru su nikakve. Prvi protivnici bi bili iz reda oglašivačke industrije koja je u prošloj godini vrijedila 500 milijun €ura (business.hr). Većina ostalih protivnika bi dolazila iz reda ambicioznih vlasnika tvrtki, menedžera, ambicioznih građana – jer sa ograničavanjem reklamiranja smanjuje se i manevarski prostor u kojem se ljude može zavoditi da kupuju ono što im ne treba, - što bi za posljedicu imalo smanjenje gospodarske aktivnosti i naposljetku i smanjenje kupovne moći pojedinca. Završni udarac ovom prijedlogu bi naposljetku dali naši umni političari obrazloženjem da je jedini put do sreće i opstojnosti naše države u gospodarskom rastu i povećanju kupovne moći građana. Koje li kratkovidnosti…? a barem tisuću puta se već pokazalo i dokazalo da nije sreća u novcu i posjedovanju. |